Ja u zemlji čuda

Priča o čarobnjaku

sanjalice | 13 Jul, 2010 12:49

           Sve je počelo bezazleno. Mašina za sudove je promenila zvuk.

U mojoj Zemlji čuda najnormalnija stvar je da donesete neki nov aparat iz radnje i zaključite da ne radi. Na primer mašinu za veš. Ono što možete da proverite u radnji, kod kuće radi koji dan, pa stane. Onda nas najviše na svetu obraduje ako nam to odmah zamene, znate, onda izbegnete servis, majstore i druge draži koje to povlači za sobom. Prosto vam dođe da izljubite velikodušnog prodavca, produženu ruku svog velikodušnog gazde.

           Pravu čaroliju ćete doživeti ako se to desi dan dva po isteku garancije koju naravno kao i u svakoj iole uređenoj zemlji dobijete. Tu garanciju vam uvek lepo i uredno napisanu i potpisanu i overenu pečatom uruče pri kupovini aparata. Prosto ste ponosni na nju. Dođe vam kao neka diploma, prosto priznanje za uložen trud u sakupljanju novca, tabananju od radnje do radnje i konačnom odabiru aparata.

          Najfascinantnije u celoj priči je kako pogode datum. Mislim da sede neki stručnjaci i zarađuju svoj lični dohodak proračunavajući vreme uspešnog rada svojih proizvoda. Svaka im čast. Ne znam samo kako se niko nije setio da nekoga od njih predloži za Nobelovu nagradu.

          Da bih izbegla kupovinu jednog tako kvalitetnog uređaja rešim ja ipak da pozovem majstora da pogleda mašinu za sudove. Navršila jadna četvrt veka i naravno klonula. Dođoše druga dva stručnjaka iz neke druge priče, pogledaše i zaključiše da nemam računa da popravljam. Počeše da me more najcrnje misli. Od finansija do onog tabananja.

          E tu na scenu iskoči moj hipnotizer, muž, i reši da uzme stvar u svoje ruke. K'o sve računajući ne može da napravi ništa gore nego što jeste. Opremljen alatom svake vrste krene u akciju. Pronađe kvar, razmontira motor, kupi dva inače jeftina dela i jutros ga zateknem u njegovoj šnajderskoj radnji kako ga sklapa. Potvrdi čovek svoj talenat dok si rek'o piksla. Ništa lakše, motor na našoj mašini radi po principu motora nekadašnjih gramofona.

         Padoše u vodu moje crne misli i ulepša mi se divan sunčan dan. Sad ako je neka baba uvrebala mog majstora kako popravlja motor to i neće biti loše, ali samo da ga ne uvreba neka inspekcija što obavlja delatnost za koju nije registrovan.

         Ova priča neka bude oda mom hipnotizeru čarobnjaku, ne mogu da smišljam besplatan savet.

         U zdravlje!

Komentari

Re: Priča o čarobnjaku

sanjarenja56 | 13/07/2010, 16:16

Ovo je sjajan način da mu odaš priznanje! Zaslužio je. Samo nemoj zaboraviti da mu pokažeš priču!

sanjalice

sanjalice | 13/07/2010, 21:26

Sanjareja56, naravno da je video. Ma i na večeru ima da ga izvedem u znak zahvalnosti :)

Re: Priča o čarobnjaku

sanjarenja56 | 14/07/2010, 15:56

...i kolač da mu umesiš...onaj koji voli!

Dodaj komentar





Zapamti me

 
Accessible and Valid XHTML 1.0 Strict and CSS
Powered by blog.rs - Design by BalearWeb