Ja u zemlji čuda

Ubiću se, majke mi !

sanjalice | 12 Jun, 2008 20:28

          Ovo sam uzviknula bar sto puta u zadnjih nedelju dana. Prvo, internet mi nije radio sedam dana,  zbog nekog kvara zbog koga su morali da dolaze stručnjaci iz prestonice. Dok su se dotični nakočili da dođu, jer znate, mi nemamo aerodrom, pa mora čitavih sto dvadeset kilometara da se vozi, moj, priznaćete dragi čitaoci, nadasve osebujan talenat, morao je da trpi. Da, da, da trpi.   Pa kako da uzmem olovku u ruke kad samo što sam pronašla apostrof na tastaturi? Pa zamislite to nazadovanje. A osim toga, kako da nateram nekoga da to čita sad, odmah i sve. Priznaćete, jalov posao. I onda, kako da ne uzviknem:" Ubiću se, majke mi!" svaki put kad pokušam da se okačim, mislim na internet.

          A onda na poslu, haos. Svi se raspituju kada ću na odmor. Pacijenti u panici! Termin, samo ih interesuje termin, kad odlazim na godišnji. Niti pitaju kako je mala položila, jel' odlična na mamu i te stvari. Ma jok, samo kad odlazim na odmor. Kao da mi uplaćuju more, pa da se ne preklope u isto vreme.  Niti da im kažem,  šta ih briga na kraju krajeva!?  Da im ja polažem račune? A  kad  ćutim, oni uporno po  pet puta ponove pitanje. Kod  četvrtog puta uzviknem  ono gore  iz naslova  i objasnim im da u svakom slučaju, znači, mog odmora ili moje smrti, ambulantu ne zatvaraju, tako da sigurno  neko ostaje da se pobrine za njihove  "mlade"  živote.  Pitanje,  shvatićete  i sami,  dragi moji čitaoci  ( joj što volim kad ovo napišem,uh),  postavljaju  najmlađi do sto. Kao da ja umem  da vraćam dušu, ako im slučajno krene na nos dok ja odmaram.

           A onda stručnjaci uključiše internet. Ja sva srećna krenuh da se razmahnem, kad trt! Taman uzviknem ono gore iz naslova, priskoči moj hipnotizer ( čitaj muž ) i reče kako je sad on  isključio neki kabl zbog grmljavine. " Uključuj, taman neka me kokne grom, bar će pop da me opeva, neću biti samoubica. Izlazi iz kuće, dete je i onako u školi." Taman on uključi, presta grmljavina.

           Krenem ja da čukam i malo, malo, pa ponovim ono gore iz naslova. Narasli mi nokti pa hvatam po dve tipke, brljam samo tako. Pošto sam ja maskirana naivna, da ne kažem glupa plavuša, ja imam veštačke nokte, znate ono, frenč manikir i te stvari. Majstorica koja mi to radi trenutno je na odmoru i moram da čekam još koji dan, a talenat vri u meni, on ne može da čeka. I tako ja nabadam evo već pola sata.

           A onda krenem da objavim gore napisano i onda nastane zastoj na blogu. Naravno ne objavi, a pri sledećem pokušaju vidim da fali pola teksta, šta ga je pojelo, jebem li ga. " Ubiću se, majke mi !" Uzviknem po hiljaditi put. Sada ću ponovo pokušati da objavim. Sutra sam dežurna, noge mi se smrzle, treba da perem kosu. Ako me nema u skorije vreme, znači, ubila sam se ,majke mi!

           A sada besplatan savet od potencijalnog samoubice sa veštačkim noktima.Ne verujte svakome ko kaže "Majke mi", možda je siroče. 'Ajde, pomozi Bože, da ga konačno objavim!

           U zdravlje!

 

            

Ubiću se, majke mi !

sanjalice | 12 Jun, 2008 18:25

          Ovo sam uzviknula bar sto puta u zadnjih nedelju dana. Prvo, internet mi nije radio sedam dana,  zbog nekog kvara zbog koga su morali da dolaze stručnjaci iz prestonice. Dok su se dotični nakočili da dođu, jer znate, mi nemamo aerodrom, pa mora čitavih sto dvadeset kilometara da se vozi, moj, priznaćete dragi čitaoci, nadasve osebujan talenat, morao je da trpi. Da, da, da trpi.   Pa kako da uzmem olovku u ruke kad samo što sam pronašla apostrof na tastaturi? Pa zamislite to nazadovanje. A osim toga, kako da nateram nekoga da to čita sad, odmah i sve. Priznaćete, jalov posao. I onda, kako da ne uzviknem:" Ubiću se, majke mi!" svaki put kad pokušam da se okačim, mislim na internet.

          A onda na poslu, haos. Svi se raspituju kada ću na odmor. Pacijenti u panici! Termin, samo ih interesuje termin, kad odlazim na godišnji. Niti pitaju kako je mala položila, jel' odlična na mamu i te stvari. Ma jok, samo kad odlazim na odmor. Kao da mi uplaćuju more, pa da se ne preklope u isto vreme.  Niti da im kažem,  šta ih briga na kraju krajeva!?  Da im ja polažem račune? A  kad  ćutim, oni uporno po  pet puta ponove pitanje. Kod  četvrtog puta uzviknem  ono gore  iz naslova  i objasnim im da u svakom slučaju, znači, mog odmora ili moje smrti, ambulantu ne zatvaraju, tako da sigurno  neko ostaje da se pobrine za njihove  "mlade"  živote.  Pitanje,  shvatićete  i sami,  dragi moji čitaoci  ( joj što volim kad ovo napišem,uh),  postavljaju  najmlađi do sto. Kao da ja umem  da vraćam dušu, ako im slučajno kreme na nos dok ja odmaram.

         A onda uključiše stručnjaci internet. Ja  sva srećna krenuh  da se  razmahnem,  kad  trt!  Taman uzviknem ono  gore iz naslova,  priskoči  hipnotizer  (čitaj muž),  i reče da je sad on isključio neki kabl  zbog  grmljavine. Rekoh:" Uključuj,  taman  nek me grom ukoka,  onda će i pop da me  opeva,  neću biti samoubica. Izlazi iz kuće,  dete je ionako u školi !"  I taman uključi on, prestade grmljavina.

          Čukam, evo  pola sata,  malo, malo pa uzviknem  ono gore iz naslova.  Narasli mi nokti.  Pošto sam ja maskirana  naivna, da ne kažem glupa plavuša, bez uvrede,  imam  i veštačke nokte. Fensi, a bogme i praktično (u poverenju, ne da skidaju jaja sa tiganja). Elem, mala koja mi to radi u jednom salonu, na godišnjem je, pa moram da čekam kraćenje. A ne volim da menjam majstoricu. I tako hvatam sve po dve tipke i uzvikujem ovo iz naslova. Sutra ponovo dežuram, kosu moram da sušim, noge mi se smrzle, ubiću se, majke mi!

           Ah da, pre toga besplatan savet. Kad vam neko kaže:" Majke mi", ne mora uvek da bude iskren.

            U zdravlje!
 

 
Accessible and Valid XHTML 1.0 Strict and CSS
Powered by blog.rs - Design by BalearWeb